Riječ hortikultura dobivena je spajanjem latinskih riječi hortus – vrt i colere – uzgajati.
Prvo poznato korištenje riječi hortikultura datira iz 1631. godine kada Peter Lauremberg organizira raspravu pod istim imenom.
Engleski rječnik E. Phillipsa “The New World of English Words” iz 1678. godine bilježi riječ hortikultura u današnjem značenju.
Proizvodnja jestivih biljaka (utilitarna hortikultura) pripada ratarstvu, povrtlarstvu i voćarstvu dok proizvodnja ukrasnih biljaka (ornamentalna hortikultura) pripada cvjećarstvu i krajobraznoj ili pejsažnoj hortikulturi. Ovi termini nisu međusobno isključivi. Mnoge jestive biljke koriste se kao ukrasne i obratno.

Hortikultura je znanost o uzgoju i njezi flore i faune u vrtu. Obuhvaća brigu o tlu, uzgoj, razmnožavanje, ishranu i oplemenjivanje bilja, proučava biljne bolesti, štetnike i ekologiju vrta. Kao umjetnički i estetski aspekt hortikultura obuhvaća i planiranje i oblikovanje vrta.

Planiranje i uređenje zelenih površina (okućnica, vrt, park, terasa):

- planiranje, sadnja i održavanje bilja,

- sezonska rezidba bilja,

- zaštita i prihrana bilja,

- planiranje i postavljanje automatskog sustava navodnjavanja,

- planiranje i izgradnja kamenjara i vrtnih jezeraca,

- planiranje i izvedba vertikalnog zelenila.