CIJEPLJENJE (KALEMLJENJE) BILJAKA

(postupci izvođenja i korisni savjeti)

 

Cijepljena voćka se sastoji od podloge koja daje korijen i mali dio debla i od plemke koja izgrađuje ostatak debla i krošnju. Ovisno o načinu na koji cijepimo plemka može biti dio izbojka ili pak samo jedan pup.
Cijepljenjem na odabranu podlogu voćka dobiva odgovarajuću rodnost, bujnost, kvalitetu ukorjenjivanja, prilagodljivost različitim klimatskim uvjetima i vrstama tla te povećanu otpornost na bolesti i štetočine u tlu.
Kada bi voćke uzgajali iz sjemena one bi imale neujednačena svojstva koja ne bi mogli predvidjeti.bogata voćka
Cijepljenjem se obilježja roditelja vjerno prenose na potomstvo. Od jedne voćke možemo dobiti veliki broj klonova (istovrsnih potomaka).
Voćke od kojih uzimamo plemke su dozrele pa tako i cijepljene voćke ranije prorode od onih uzgojenih iz sjemena.
Uporaba podloga slabije bujnosti pridonosi ranijem rađanju i većoj rodnosti što je još jedan od razloga za cijepljenje.
Niti jedna podloga ne zadovoljava sve kriterije te zbog toga imamo različite podloge za jednu voćnu vrstu kako bi odabrali onu koja nam najviše odgovara.


PODLOGA

Uporabom različitih podloga možemo odabrati one koje najbolje odgovaraju klimatskim uvjetima i vrsti tla te možemo mijenjati način uzgoja neke voćke. Ako želimo posaditi nekoliko voćaka na malom prostoru okućnice ili vrta moramo odabrati podloge slabe do srednje bujnosti kako ne bi kasnije imali problema s neželjenim uklanjanjem preraslih, a rodnih stabala.
Dobre podloge slabije bujnosti omogućavaju uporabu uzgojnih oblika koji traže više njege, ali za uzvrat daju dobar prirod na maloj površini i berbu bez uporabe ljestava.
Kako idealne podloge nema prije odabira treba dobro razmisliti o tome što od voćke želimo dobiti.
Da bi nakon cijepljenja podloga i plemka dobro srasle i dale voćku koja zadovoljava rastom i rodnošču bitna je njihova podudarnost. Cijepljenje najbolje uspijeva kada su podloga i plemka pripadnici iste vrste (cijepljenje jedne sorte jabuke na drugu sortu jabuke i sl.). Do neuspjeha najčešće dolazi kada se pokušavaju cijepiti dvije potpuno različite vrste (kruška na limun i sl.). Višnja je dobra podloga za trešnju, a naranča za agrume.
Moguće je cijepiti i potpuno različite vrste, ali je to kompliciraniji zahvat gdje se upotrebljavaju međupodloge kao posrednici između dvije nepodudarne vrste (dvostruko cijepljenje).

 


ALAT ZA CIJEPLJENJE

Uz dobru volju i vještinu potreban nam je i odgovarajući alat.
Cjepljarski pribor, nož, vosak, gumice Prije svega je bitno uložiti u dobar cjepljarski nož koji je osnovni pribor potreban za izvođenje radova. Poželjno je da je napravljen od čelika vrhunske kakvoće s oštricom koja će dugo biti oštra. Takvi noževi su izrazito opasni zbog svoje oštrine pa treba biti jako oprezan kako ne bi došlo do ozljeđivanja.
Ta
kođer je potrebno nabaviti pribor za vezanje (cjepljarske gumice) i cjepljarski vosak kojim se mjesto cijepljenja zaštićuje od isušivanja. Cjepljarske gumice su idealne za okuliranje jer se njima vezivanje obavlja brzo i ne treba ih skidati nego same otpadnu. Za cijepljenje debljih podloga koristimo jače vezivo koje možemo bolje stegnuti (bužir ili elastična traka u odjeći, PVC folija, izolir traka). Bužir je najbolji jer se njime lako radi i čvrsto veže. Kad se plemka primi sva se veziva osim cjepljarskih gumica moraju odstraniti kako ne bi došlo do usijecanja u tkivo biljke.


VISINA CIJEPLJENJA

Visinom se može utjecati na bujnost, rodnost i otpornost biljke na bolesti. Što je mjesto cijepljenja više to je izraženije djelovanje na bujnost.
Nekada se cijepilo na visinu od 10 – 15 cm od tla dok se danas u pravilu cijepi na visini od 25 cm od tla kako bi se što jaće utjecalo na voćku. Slabo bujnu podlogu ne bi trebali cijepiti previsoko kako ne bi smanjili rodnost uslijed slabog vegetativnog rasta što onemogućuje obnovu rodnih izbojaka.
Kod marelice je apopleksija (iznenadno sušenje i propadanje stabla) rjeđa ako ju cijepimo na bijelošljivu na visini od 80 – 100 cm.


USPJEH CIJEPLJENJA

Uspijeh ovisi o brojnim faktorima na koje bi trebali pripaziti uslijed planiranja i izvođenja radova.
Neki od najbitnijih su:
1. Vještina izvođenja,
2. Čist alat,
3. Podudarnost podloge i plemke,Uspjeh cijepljenja
4. Prikladan način cijepljenja,
5. Stanje podloge i plemke,
6. Pravilno postavljena plemka,
7. Maksimalni kontakt,
8. Temperatura i vlaga,
9. Zaštita cijepljenog mjesta od isušivanja (voćarski vosak).
Premda je cijepljenje moguće izvoditi u razdoblju mirovanja biljke, preporuka je da se cijepi u razdoblju vegetacije.
Pripaziti na to da je gornji kraj plemke postavljen prema gore, a donji kraj prema podlozi!
Jezgričave se voćke mogu cijepiti najjednostavnijim načinima dok je koštičave teže cijepiti i treba više pripaziti na kvalitetu izvedbe samog postupka.


PRECJEPLJIVANJE

U vrtu često imamo voćke s kojima nismo zadovoljni. Ne sviđa nam se plod, ne uspijeva dobro u našim klimatskim prilikama, ne rode jer nema odgovarajućeg oprašivača. Umjesto krčenja i sadnje novih voćaka možemo obaviti precjepljivanje. Kompletna krošnja se skraćuje za otprilike dvije trećine. Gornje grane odrežemo više, a donje malo manje kako bi dobili ili održali stožast oblik. Rane zagladimo voćarskim (hipa) nožem nakon čega obavimo cijepljenje ”pod koru” ili nekim drugim načinom prikladnim za cijepljenje kada je podloga deblja od plemke. Nakon obavljene rezidbe na skraćene ostatke grana cijepimo željene voćne vrste. Uz odgovarajuću njegu krošnja se brzo obnavlja. Voćke od 10, 20 pa čak i više godina mogu se uspješno precjepljivati. Precjepljivanje se koristi i u suvremenoj voćarskoj proizvodnji kada recimo padne cijena postojećoj sorti ili se pojavi neka nova gospodarski isplativija sorta.
Ako želimo dodati sortu oprašivač ne trebamo kratiti sve grane, možemo zamijeniti samo nekoliko grana u krošnji.
Kada se grane iz nacijepljenih plemki razviju, stare tanke grane koje smo ostavili kao sakupljače hranjiva za razvoj plemki odstranimo iz krošnje.


PLEMKE ZA PROLJETNO CIJEPLJENJE

Plemke se uzimaju u vrijeme mirovanja dok biljkama još ne kolaju sokovi. Uzimamo ih otprilike desetak dana nakon opadanja lišća. Birati samo zdrave grane sa stabala odgovarajućih sorti. Uzeti umjereno bujne izbojke i to njihov srednji dio koji ima dobro razvijene vegetativne pupove. Najpogodnija debljina izbojaka je od 8 do 10 mm.
Plemke za proljetno cijepljenje Plemke treba povezati u snop, zamotati vlažnom krpom i staviti u crnu polietilensku vrećicu koju označimo. Vrećice stavljamo u hladnjak na 1°C. U tim uvjetima ih možemo čuvati nekoliko mjeseci. Povremeno ih treba provjeriti kako bi izbacili one na kojima se pojavi plijesan ili počnu bubriti. Cijepljenje je potrebno obaviti čim se pojave povoljni uvjeti kako plemkama ne bi potjerali pupovi jer bi u tom slučaju bile neupotrebljive.
 Zimzelenim vrstama se plemke uzimaju u proljeće neposredno prije cijepljenja. Peteljke listova se odstranjuju kao i za okulaciju.


POSTUPCI CIJEPLJENJA

1. Cijepljenje pod koru – preporučuje se za cijepljenje debelih podloga koje nisu pogodne za okulaciju na pup. Podloga može biti različite debljine, a uspjeh je veći što je podloga mlađa. Ako je promjer podloge veći od dva do tri centimetra potrebno je cijepiti tako da se dvije plemke postave jedna nasuprot drugoj kako bi rana prije zacijelila. Za još deblje podloge postavljati više plemki tako da dođe plemka na svakih 3 cm. Vrijeme cijepljenja je onda kada biljkom počnu kolati sokovi odnosno kada se kora lako odvaja od stabla. Donja strana plemke se prereže koso suprotno od pupa. Iznad odrezanog mjesta trebaju ostati tri pupa. Plemka se polaže u zarez napravljen na podlozi prerezanom stranom okrenutom prema grani. Kada se postave sve plemke cijepljeno mjesto se dobro pričvrsti bužirom ili krojačkom elastičnom trakom. Rane premazati cjepljarskim voskom. Ako je cijepljenje uspjelo iz plemke ubrzo počinju tjerati mladice. Nakon 6 – 7 tjedana popustiti vezivo kako se ne bi počelo urezivati u tkivo.Cijepljenje pod koru
2. Postrano cijepljenje – izvodi se kada je podloga predebela za cijepljenje na engleski spoj i pretanka za cijepljenje pod koru. Idealne su podloge debljine oko 2,5 cm. Kako nije potrebno odvajati koru pogodno je za cijepljenje koštičavih voćki koje se cijepe u fazi mirovanja podloge. Jezgričave voćke cijepe se pred kretanje vegetacije. Koristi se za reprodukciju grmova crnogorice.
Na podlozi se napravi urez pod kutem od oko 30° i dubine 2,5 cm koji se lagano otvara kada podlogu savijemo suprotno od reza. Plemka je debljine 6 – 8 mm s tri pupa. Na njezinu donjem kraju napravi se klin koji se ubacuje u urez koji smo napravili na podlozi tako da je cijeli unutra. Cijepljeno mjesto povežemo, a podlogu iznad njega odrežemo oštrim priborom kako ne bi došlo do lomljenja podloge na cijepljenom mjestu. Premazati cjepljarskim voskom da zatvorimo sva mjesta presjeka.Cijepljenje sa strane
3. Cijepljenje na jezičac ili englesko cijepljenje – primjenjuje se kada su podloga i plemka istoga promjera ili kada je podloga malo deblja od plemke. Može se obavljati zimi i u proljeće. Kontakt kambijalnog tkiva između podloge i plemke je velik, što je jedan od razloga uspješnosti ove metode. Uporabljuje se u rasadnicima.
Podloga i plemka bi trebale biti debljine 6 – 12 mm. Plemka treba imati tri pupa, a prerez se izvodi malo ispod najdonjeg. I podloga i plemka se odrežu pod kutem od oko 30° duljine reza 3 – 6 cm. Rez treba napraviti u mahu kako bi bio gladak i kako bi se obje strane sljubile jedna za drugu. Prije spajanja na obje strane napraviti jezičac kako bi se podloga i plemka bolje učvrstile jedna za drugu. Kada su podloga i plemka u čvrstom spoju i bez vezanja znači da je cijepljenje dobro obavljeno. Zavezati i premazati voskom za cijepljenje.Cijepljenje na jezičac, engleski spoj
4. Postrano cijepljenje na jezičac – rez je isti kao i kod cijepljenja na jezičac samo što je u ovom slučaju podloga deblja od plemke i cijepi se sa strane, a ne na vrh podloge.Postrano cijepljenje na jezičac
5. Okuliranje – ovaj se postupak sastoji od skidanja jednoga pupa s komadićem kore s grane plemke te postavljanje istoga u pripremljeno mjesto pod koru podloge. Često se rabi u proizvodnji sadnica zbog jednostavnosti, uspješnosti i mogućnosti dobivanja velikog broja sadnica. Izvodi se u rano proljeće i rano ljeto (okulacija na tjerajući pup) i u kasno ljeto (okulacija na spavajući pup). Ranoljetno se izvodi samo na krajnjem jugu naše zemlje zbog duže vegetacijske sezone potrebne za potpuno odrvenjivanje izbojaka izraslih iz okuliranih pupova. S kasno ljetnom okulacijom se ne smije započeti prerano kako pup ne bi potjerao, a ni prekasno kako bi se stigao primiti. Podloge trebaju biti debljine olovke. Mladice s kojih uzimamo pupove trebale bi biti ubrane neposredno prije cijepljenja na jugozapadnoj strani krošnje. Uzeti pupove sa sredine mladice jer su oni najbolje razvijeni. Na podlozi napraviti urez u obliku slova T. Prvo zarežemo vodoravan rez, a zatim od njegove sredine okomiti prema dolje. Zarezati samo koru! Razrezanu koru lagano pomaknemo i pod nju umetnemo pup. Na kraju mjesto vežemo sa cjepljarskom gumicom. Mora se povezati i ispod i iznad pupa kako bi spoj bio čvrst. Pup se ne smije prekriti. Nakon 10 – 14 dana provjeriti je li se pup primio. Ako peteljka otpadne kad ju malo pomaknemo znači da se primio.Okulacija pup
6. Čip okulacija – pogodna je za voćke koje imaju tanku koru pa se ne mogu okulirati klasičnim načinom.
Na podlozi odrežemo dio kore koji je jednak dijelu kore s pupom koji smo odrezali na plemci. Pup se postavlja na dio podloge bez kore. Treba pripaziti da se kambijalni slojevi poklapaju barem na jednoj strani. Pričvrstiti cjepljarskom gumicom kao i kod klasične okulacije. Kada mladica iz okuliranog pupa naraste 20 – 30 cm podlogu skraćujemo kosim rezom iznad mjesta cijepljenja. Rezati sve nove mladice koje izrastaju iz podloge, a ostaviti samo onu iz okuliranog pupa.Čip okulacija